Delite
Pogledaj prethodnu temuIći dolePogledaj sledeću temu
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Pablo Neruda

taj Uto Sep 22, 2009 8:59 pm


Igraš se svakog dana svjetlošću svemira.
Profinjena uzvanice, stižeš u cvijetu i vodi.
Više si no ova bijela glavica koju stežem
svakoga dana poput grozda.
Ne sličiš nikome otkako ja te volim.
Dopusti da te položim među žute vijence.
Tko ti zapisuje ime dimnim slovima među južnim
zvijezdama?
Ah, daj da se sjetim kakva si nekoć bila, kad još nisi
postojala.
Iznenada, vjetar zavija i udara u moj prozor zatvoreni.
Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama.
Ovamo svi vjetrovi neba stižu, svi.
Kiša halju odbacuje.
Prolijeću ptice.
Vjetar. Vjetar.
Ja se mogu boriti protiv ljudske sile.
Oluja tamo lišće kovitla
i odvezuje sve barke što su ih sinoć vezali za nebo.
Ti si ovdje. Ali ti ne bježiš.
Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti.
Kao da te strah, sklupčaj se uz mene.
Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sjena očima prohujala.
Sada, također sada, malena, cvijetak mi kozje krvi pružaš,
i čak ti grudi njima odišu.
Dok žalobni vjetar huji ubijajući leptire,
ja te ljubim, i radost moja grize ti šljivu usta.
Nije ti bilo lako priviknuti se na mene,
na dušu moju usamljenu i divlju, na ime moje koje svi
izbjegavaju.
Toliko puta vidjesmo kako zornjača plamti dok smo se
ljubili u oči
i dok su se nad našim glavama sumraci rasplitali u
razigrane lepeze.
Moje su te riječi zasipale, milovale.
Odavna sam volio tvoje tijelo od blistavog sedefa.
Za mene ti si vladarka svemira.
Cvijeće ću radosno, naš copihue, s planine donijeti,
lješnjake zagasite i košare šumskih poljubaca.
Želio bih učiniti s tobom
ono što proljeće s trešnjama čini.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:34 am
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.
I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija.
Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takodje ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.


Poslednji izmenio MustraBecka dana Pet Sep 25, 2009 5:59 am, izmenjeno ukupno 1 puta
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:36 am
NE BUDI DALEKO OD MENE

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i cekat cu te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.
Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada,
u tom casu, spoje se kapi nesanice
i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu
doci da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vedje u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otici ces tako daleko
da cu obici zemlju ispitujuci
hoces li se vratiti ili me ostaviti da umrem.


Poslednji izmenio MustraBecka dana Pet Sep 25, 2009 6:00 am, izmenjeno ukupno 1 puta
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:37 am
AKO ME ZABORAVIŠ

Hoću da znam
jednu stvar.
Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.
E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.

Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.


Poslednji izmenio MustraBecka dana Pet Sep 25, 2009 6:01 am, izmenjeno ukupno 1 puta
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:38 am
LJUBAVI

Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreža vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noć klasa.

Kuda prođosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleža,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom plača.

U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporočnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.

Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:50 am



Poslednji izmenio MustraBecka dana Pet Sep 25, 2009 6:10 am, izmenjeno ukupno 1 puta
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:53 am
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:54 am
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 5:56 am
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:20 am
Pablo Neruda (1904-1971)

Pablo Neruda je pseudonim za čileanskog pesnika Rikarda Eliesera Neftali
Rejesa Basoalta, rođenog 1904. godine. Može se ukratko reći da su
njegov život obeležile poezija i politika. 1923. godine prodao je su
svoju imovinu kako bi finansirao svoju prvu zbirku pesama
''Sumrak''.
Ta knjiga je i objavljena pod pseudonim Pablo Neruda pod kojim će ovaj
veliki pesnik kasnije biti poznat i cenjen u svetskoj književnosti a
koji je morao da uzme zbog toga što se njegova porodica nije slagala sa
izborom njegove profesije. Već sledeće godine Pablo Neruda je uspeo da
pronađe izdavača za svoju narednu knjigu
''Dvadeset pesama o ljubavi i jedna očajnička pesma'' koja mu je donela slavu i nakon koje je napustio studije, posvetivši se svojoj umetnosti.
1927.
godine Neruda je započeo svoju diplomatsku karijeru u Latinskoj
Americi. Prvo je bio konzul u Burmi a zatim i konzul Čilea u Buenos
Airesu. Tu je započeo svoje prijateljstvo sa čuvenim španskim pesnikom
Federiko Garsija Lorkom nakon čega se preselio u Madrid gde je osnovao
i jedan književni časopis
''Zeleni Konj za poeziju''.
Početak španskog građanskog rata sprečio ga je u njegovom stvaralačkom
i političkom angažmanu. Od tada se vrlo često vraćao u Čile ali i
odlazio iz njega. Kada se 1943. vratio u Čile imenovan je za poslanika
Komunističke partije, ali kada je Senat Komuniste proglasio nezakonitim
Neruda je bio izbačen iz Senata. U to vreme je objavio zbriku pesama
''Obične pesme''.
1952. godine oženio se po treći put i to sa Matilde Urutia. U narednih
dvadeset godina nastojao je da piše i to o temama koje se tiču opšteg
dobra pa je dobio epitet narodnog pesnik
а. Tokom tog perioda Neruda je dobio više prestižnih nagrada među kojima su svakako najznačajnije ''Međunarodna nagrada za mir'' 1950. godine, ''Lenjinova i Staljinova nagrada za mir'' 1953.
godine i konačno Nobelova nagrada za književnost 1971. godine. Pošto mu
je ustanovljen rak dok je bio na funkciji ambasadora u Francuskoj, umro
je od leukemije 1973. godine u Santjagu u Čileu.
Stilski,
prešao je put od neoromantizma preko nadrealizma do čiste borbene i
socijalne poezije. Osnovne su mu teme u ranijim godinama ljubav,
kasnije pustoš, samoća, patnje, borba i smrt. Njegov vulkanski
temperament, večita spremnost da na nešto reag
uje
i da se za nešto bori, učinila ga je jednim od najplodnijih (30
zbirki), ali i kvalitativno najneujednačenijih velikih pesnika XX. veka


avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:35 am
iz zbirke Zemlja u Tebi



BESKRAJNA
Vidiš ove ruke? Zemlju su izmerile,
minerale i žitarice su odvojile
mir su sklopile, rat započele.
Došle su iz daljina,
iz svih mora i reka,
ali ipak,
koliko su se udaljile od tebe,
malena, pšenice zrno, ševo,
doživele nisu da te obuhvate
umorne su od pokušavanja
golubice zajedno rođene
što miruju ili lete na grudima tvojim
prevalile su daljine tvojih nogu
zamotale su se u svetlost tvoga struka.
Za mene bila si blago beskrajnošću
ispunjenije nego more i njegova jata,
ti si bela i plava i prostrana

kao zemlja na berbi grožđa.
Na ovom prostoru
od stopala tvojih do lica tvoga,
koračajući, koračajući, koračajući,
život će mi proći.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:38 am
VRATI PRIJATELJA

Kada umre prijatelj tvoj
u tebe se, da umre, vraća.

Dok ne nađe te, traži te
da ga ubiješ ti.
Dok hodamo, pričamo, jedemo,
pravimo zabeleške
o smrti njegovoj.

Malo je važno ono što mu se desilo.
Ceo svet zna svoje boli.
Već je umro, jedva da ga se neko seća.
Ime mu je zaboravljeno i niko da ga
od zaborava otrgne..

Ipak, on je stigao posle smrti
da bi ga se samo ovde sećali.
Preklinjajući tražio je naše oči.
Nismo ga želeli videti i nismo ga videli.
A onda je otišao, i sada se ne vraća.
Ne vraća se više, ne želi ga niko.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:41 am
ODA SREĆNOM DANU

Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.
Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.

Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,
Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.

Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srecan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:44 am
Živi pijesak

Demoni i čudesa
Vjetrovi i ooseke
More se povuklo već daleko
A ti
Kao alga blago milovana vjetrom
Na pijesku postelje mičeš se u snu
Demoni i čudesa
Vjetrovi i oseke
More se povuklo veće daleko
Ali u tvojim očima napola otvorenim
Zaostala su dva mala vala
Demoni i čudesa
Vjetrovi i oseke
Dva mala vala da mene potope.


avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:47 am
U moju kuću

Doći ćete u moju kuću
Zapravo to i nije moja kuća
Ušao sam tako jednoga dana
Nikoga nije bilo unutra
Samo je venac crvenih paprika visio na belom zidu

Dugo sam ostao u toj kući
Niko nije dolazio
Ali svakoga dana i svakoga dana
Čekao sam vas

Nisam ništa radio
Mislim ništa ozbiljno
Nekada izjutra njakao sam iz sve snage
Kao magarac
I to mi je godilo
Onda sam se igrao nogama
Te noge su jako inteligentne
Odvedu vas jako daleko ako vam se baš ide jako daleko
A opet,ako vam se ne ide nikud one ostaju kod kuće i prave vam društvo
Kakve gluposti
Jednom nogom u grobu a to znaju i vrapci na grani
A zašto bi to uopšte vrapci znali?
Vrapci znaju kad znaju a ne znaju kad ne znaju,
ili kad su samo delimično obavešteni
Sem toga oni se uopšte tako i ne zovu
To smo ih samo mi tako nazvali
Vrabac vrabac vrabac
Zasto tako a ne drukčije

Imperator zove se deva jednogrba
Ima pisaci sto i konja s ladicama
Izdaleka ide čovek ima samo tri imena
Zove se Tim Tam Tom a ni prezime mu nije veliko
Malo dalje stoji bilo ko
Još malo dalje stoji bilo šta
I kakve sve to uopšte ima veze

Doći ćeš u moju kuću
Ja mislim štošta ali u stvari samo na to mislim
I kad dođes skinućeš se i ostaćeš tako gola sa usnama crvenim
Crvenim kao venac crvenih paprika što visi na belom zidu
I onda ćeš stati i ja ću stati kraj tebe
Eto
U moju kuću koja zapravo i nije moja kuca
Doći ćeš
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:52 am
Mome su srcu dovoljne

Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjet će u nebo
ono što je spavalo u tvojoj duši

U tebi je varka svakoga dana,
stižeš ko rosa na cvijetne krunice,
potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,
poput vala bježeći neprestano

Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao što pjevaju pinije i jarboli,
ti si kao oni, visoka i šutljiva
i često tužna kao putovanje

Utočište, kao stari put,
nastanjuju te jeke i glasovi čežnje,
budim se i ponekad, sele i bježe
ptice što su spavale u tvojoj duši
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 6:55 am
FAREVEL I JECAJI

1
Iz dna tebe, na koljenima,
dijete nas, tužno kao ja, gleda.

Zbog tog života što će u njemu gorjeti,
moraće da se vežu naši životi.

Zbog ruku tih, čeda ruku tvojih
moraće moje ruke ubijati.

Zbog njegovih očiju otvorenih na zemlji
vidjeću suze u tvojim jednog dana.

2
Ja to ne želim, draga.

Neka nas ništa ne veže,
ništa nek nas ne spaja.

Ni riječ što usnom tvojom zamirisa,
ni ono što rijeć nijedna ne iskaza.

Ni praznik ljubavi što nas mimoiđe,
nit jecaji tvoji kraj okna u kutu.

3
(Volim ljubav mornara
što ljube i odlaze.

Ostavljaju obećanje neko
I nikad ih nema više.

U svakoj luci po jedna žena čeka,
mornari ljube i odlaze.

Jedne noći sa smrću ležu
u ložnicu mora.)

4
Volim onu ljubav što se dijeli
između poljupca, kreveta i hljeba,

Ljubav što može biti vječna
a i prolazna može biti.

Ljubav što se želi odvojiti
da bi ponovo voljeti mogla.

Ljubav Bogom dana što se primiče
Ljubav Bogom dana što odlazi.

5
Više se moje oči neće očaravati tvojima,
više se moja tuga kraj tebe smirivati neće.

Ali, kuda god budem išao, nosiću tvoj pogled,
kuda god putovala budeš, nosićeš moju tugu.

Bijah tvoj, ti biješe moja. I šta? Nas dvoje sačinismo
krivinu puta kojim je ljubav prošla.

Bijah tvoj, ti biješe moja. Pripadaćeš onom ko te zavoli,
onom ko u vrtu tvome pokupi plodove moje sjetve.

Odlazim. Tužan sam, ali tužan sam uvijek.
Iz tvog zagrljaja odlazim. Put moj cilja nema.

…Iz tvog mi srca jedno dijete kaže zbogom.
A i ja njemu kažem zbogom, također.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:09 am
100 soneta o ljubavi

Matildi Urrutia

Gospo moja ljubljena, mnogo patnje
osjetih pišuci za te ove pjesme koje nazvah
sonetima, mnogo sam trpio,ali
radost poklona veca je nego livada.
Znao sam dobro i u pocetku
da su po vlastitom izboru i radi otmjenosti
pjesnici svih vremena
odabirali rime što su zvonile poput srebra,
kristala ili kanonada. Ja, s mnogo poniznosti,
sagradih ove sonete od drveta, dadoh im zvuk
te opore i ciste tvari i takvi treba da stignu
do tvog sluha. Ti i ja, hodajuci šumom
i pješcanom obalom, pored izgubljenih jezera,
pepeljastim prostranstvima, skupili smo komade
cista drveta, grede izložene ljuljanju
vode i nevremena. Od takva najnežnijeg iverja
sazdao sam sjekirom, nožem, perorezom
ovu drvenariju ljubavi i podigao male kuce
od cetrnaest dasaka, da bi u njima živjele
tvoje oci koje obožavam i pjevam. Tako utvrdivši
svoje razloge ljubavi predajem ti ovaj centurion:
sonete od drveta što su se uzdigli samo zato
jer si im ti darovala život.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:10 am
Jutro

1.

Matildo, ime od biljke, kamena ili vina,
od svega što se rada iz zemlje i traje,
rijeci u cijem rastu svice,
u cijem ljetu planu svjetlo limunova.

U tome imenu plove brodovi od drveta
okruženi rojem vatre morske modrine,
i ova slova su voda neke rijeke
što utjece u moje zakreceno srce.

O ime otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepaznata tunela
što se s mirisom sveta spaja!

O, osvoji me svojim vrelim ustima,
istraži me, ako želiš, svojim nocnim ocima,
ali me pusti da plovim i spavam u tvome imenu.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:10 am
2.

Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuca samoca do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.
U Taltalu još nije svanulo proljece.

Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjece do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok ti i ja ne budemo zajedno.

Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, ušce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,

ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmiješani sa svima, s muškarcima i ženama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:11 am
3.

Opora ljubavi, ljubicice okrunjena trnjem,
šipražije izmedu mnogo strasti nakostrešeno,
koplje bolova i krunico gnjeva,
kojim si putem i kako pošla u moju dušu?

Zašto si sunovratila svoj bolni plamen,
odjednom, izmedu hladnog lišca mog puta?
Tko ti oznaci korake koji te nose k meni?
Koji cvijet, kamen i dim pokazaše moje boravište?

Sigurno je da je drhtala stravicna noc
i zora ispunila sve vrceve svojim vinom
i sunce ucvrstilo svoju prisutnost nebesku,

dok me okrutna ljubav opsjedala neprestano
sve dok, sijekuci svojim sabljama i trnjem,
u mome srcu ne otvori užareni put.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:12 am
4.

Sjetit ceš se onog hirovitog klanca
gdje su se uspinjali dršcuci mirisi,
s vremena na vrijeme ptica odjevena
u vodu i tromost: a to je odjeca zime.

Sjetit ceš se darova zemlje:
neobuzdana mirisa i zlatne gline,
trave šipražja, mahnita korjenja,
zacarana trnja poput maceva.

Sjetit ceš serukoveti koju si donijela,
rukoveti sjene i vode s tišinom,
rukoveti kao što je kamen s pjenom.

I tada bijaše kao nikada i kao uvijek:
podimo tamo gdje nas ceka ništa
i nadimo sve što nas tamo ocekuje.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:12 am
5.

Da te takne noc, ni zrak, ni zora,
samo zemlja, nevinost grozdova,
jabuke što rastu i slušaju cistu vodu,
blato i smole tvog mirisnog kraja.

Od Quinchamalja gde se rodiše tvoje oci
do tvojih nogu stvorenih za me na Granici
ti si tamna glina koju poznajem:
u bokovima ti diram ponovo svu pšenicu.

Možda nisi znala, Araukanko,
i kad ti zaboravih poljupce, prije no što sam te volio,
srce se moje sjecalo tvojih usana,

i bijah poput ranjenika na cestama
sve dok nisam shvatio da sam našao,
ljubavi, svoje podrucije cjelova i vulkana.
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:20 am
6
U šumama, izgubljen, otkinuh tamnu granu
i usnama, žedan, podigoh njen šapat:
možda to bijaše glas kiše koja je plakala,
zvono razbijeno i srce presjeceno.

Nešto iz daljine što mi se cinilo
tegobno skriveno, pokriveno zemljom,
krik prigušen beskrajnim jesenima,
odškrinutom i vlažnom tminom lišca.

Ali tamo, prenuvši se od snova šume,
grana ljeskova zapjeva pod mojim ustima
i njen se bludeci miris verao po mom mjerilu,

kao da me odjodnom potražilo korjenje
koje napustih, zemlja izgubljena s mojim djetinjstvom,
i zaustavih se ranjen skitnickim mirisom.


7
“Poci ceš samnom“ - rekoh - i nitko nije znao
gdje i kako drhti moja bolna duša
i ne bijaše za me karanfila i barkarola,
ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.

Ponovih: podi sa mnom, kao da vec umirem
i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari,
nitko ne vidje tu krv što se penjala tišini.
O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!

Ali kad sam cuo tvoj glas kako ponavlja
„Poci ceš sa mnom“ - kao da si oslobodila
i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina

što se iz svog potopljena podruma uspinjalo,
i ponovo na svojim ustima osetih okus plamena,
krvi i karanfila, kamena i paljevine.


8
Kad tvoje oci ne budu imale boju mjeseca,
dana s glinom, s radom ili s vatrom,
kad ne bi zatocenu cuvala okretnost uzduha,
kad ne bi, kao što jesi, bila tjedan jantara,

kad ne bi, kao što jesi, bila žuti trenutak
u kome se jesen penje povijušama,
da nisi još i hljeb koji mirisni mjesec
mijesi noseci svoje brašno nebom,

o ljubljena, ne bih te volio!
U tvome zagrljaju grlim ono što postoji,
i pjesak, i vrijeme, i stablo kiše,

i sve živi zato da bih ja živio:
ne odlazeci daleko mogu da vidim sve:
u tvome životu vidim sve ono što je šivo.


9.
U udaru vala protiv nepokorna kamena
svetlo se raspada i uspostavlja svoju ružu
i krug mora sužava se i postaje grozd,
jedna jedina kap modre soli što pada.

O blistava magnolijo oslobodena u pjeni,
magneticna putnice cija smrt cvjeta
i vjecno se vraca da bude i ne bude ništa:
razbijena sol, zaslepljeni pokret morski.

Sjedninjeni ti i ja, ljubavi moja, šutimo,
dok more uništava svoje vecne kipove
i obara svoje tornjeve bijesa i bjeline,

jer u tkanju tih tkanina nevidljivih
od vode razbješnele i neprestana pijeska
branimo jedinu i progonjenu nježnost.


10.
Nježna je ljepotica kao da su glazba i drvo,
ahat, tkanine i žito, breskve prozracne,
podigli svoj prolazni kip.
Prema valu upravlja suprotnu svježinu.

More kupa glatka stopala utisnuta
u oblik tek ucinjen u pesku
i sada je njegov ženstveni oganj ruže
tek mjehur na koji sunce i more nasrcu.

Jao, neka te ništa ne takne do soli studeni!
Neka ni ljubav ne sruši netaknuto proljece.
O ljiepa, odsjaju nerazorive pjene,

neka tvoji bokovi polože u vodu
novu mjeru labuda ili žuta lopoca
i neka plovi tvoj kip po vjecnome kristalu.
__________________
avatar
MustraBecka
Ženski
Datum upisa : 11.12.2008

Re: Pablo Neruda

taj Pet Sep 25, 2009 7:21 am
11

Gladan sam tvojih usta, glasa i tvoje kose
i ulicama hodam ne hraneci se, tih,
kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,
tražim tekuci zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje bijesne žitnice,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
želim ti jesti kožu od netaknuta badema.

Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,
nos koji vlada na tvome oholom licu,
želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica

i gladan idem i vracam se njušeci sumrak
tražeci te, tražeci tvoje toplo srce
kao neka puma u samoci Quitratue.


12

Popuna ženo, putnena jabuko, topli mjesece,
gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno,
kakvim se tamni sjaj otvara izmedu tvojih stupova?
Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?

jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama,
sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna:
ljubiti je borba bljeskova
i dvaju tijela jednim medom poražena.

Od cjelova prelazim tvoj mali beskraj,
tvoje rubove, tvoje ruke i tvoja sicušna sela,
i oganj genitalni preobražen u slast

juri osjetljivim putevima krvi
sve dok se ne sruši kao karanfil nocni,
sve dok ne bude i ne bude jedino munja u sjeni.


13.

Svijetlo koje se s tvojim nogu penje do kose,
nabreklost koja obavija tvoj nježni oblik,
nije od morskog sedefa, ni od hladna srebra:
ti si od kruha, od kruha koji je ljubila vatra.

Brašno je podiglo s tobom svoju žitnicu
i izraslo unaprijedeno sretnim godinama,
kada je žito udvostrucilo tvoje grudi
ljubav je moja bila ugljen što zrije u zemlji.

O, hljeb je tvoje celo, tvoje su noge hljeb, i tvoja usta,
hljeb koji jedem, roden sa svjetlom svakog jutra,
ljubljena, topla zastavo pekarnica,

vatra ti dade poduku krvi,
od brašna si naucila da budeš sveta,
od hljeba si primila govor i miris.


14
Nedostaje mi vremena da slavim tvoje vlasi.
Moram ih brojati i hvaliti jednu pi jednu:
drugi ljubavnici žele živjeti s nekim ocima,
ja celim biti samo tvoj vlasuljar.

U Italiji su te nazivali Meduzom
zbog uvojaka i sjaja tvoje kose.
Zovem te: cupava moja i razbarušena:
i srce moje poznaje sva vrata tvoje kose.

Kada zalutaš u svojoj vlastitoj kosi
ne zaboravi me, sjeti se da te ljubim,
ne dopusti da odem izgubljen bez tvojih vlasi

u svijet mracan na svim svojim putevima
što samo sjenu poznaje i boli prolazne,
dko se sunce ne popne na toranj tvoje kose.


15.

Vec odavno te zemlja poznaje:
jedra si kao hljeb ili drvo,
tijelo si i grozd sigurne tvari,
teška si kao akacija, socivo zlacano.

Ne postojiš samo zato što si oci lete
i obasjavaju stvari kao otvoren prozor,
vec i zato što su te od gline umjesili i ispekli
u Chillanu, zacudenoj peci od opeka.

Bica se rasipaju kao zrak ili voda i studen
i neuhvatljiva su, brišu se u dodiru s vremenom,
kao da su prije smrti bila usitnjena.

Ti ceš pasti sa mnom kao kamen u raku
i tako za našu ljubav što ne bje potrošena
zemlja ce i dalje živjeti zajedno sa nama.
Sponsored content

Re: Pablo Neruda

Pogledaj prethodnu temuNazad na vrhPogledaj sledeću temu
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu